- PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ
Zahvaljujući knjizi poznate srpske istoričarke dr Biljane Vučetić „Naša stvar u Osmanskom carstvu”, čitaoci su u prilici da se detaljno upoznaju sa „neko vrijeme zanemarivanim” aktivnostima koje je, kako kaže autorka, veliki broj službenika Ministarstva inostranih djela Kraljevine Srbije sprovodio krajem 19. i početkom 20. vijeka na „jačanju položaja srpskog naroda u Osmanskom carstvu”. Srpsku propagandu na tom planu, naročito je obilježio diplomata i pravnik Mihailo G. Ristić (1864–1925), koji je „na osnovu povjerljivih dokumenata Ministarstva inostranih djela od 1895. do 1893. godine, sačinio pregled urađenih i predlog budućih neophodnih poslova na polju srpske nacionalne akcije u Osmanskom carstvu”. Taj njegov izvještaj, kome prethodi opširni predgovor dr Biljane Vučetić, ujedno čini sastavni dio ove značajne knjige.
Knjigu dr Biljane Vučetić izdao je Istorijski institut Beograd, u kome je ona zaposlena kao naučni saradnik. Uz njenu saglasnost i odobrenje Instituta, u narednih nekoliko brojeva prenijećemo tekst predgovora i početni dio Ristićevog izvještaja, koga ćemo iz praktičnih razloga, takođe uz autorkinu saglasnost – ijekavizovati.
Biljana Vučetić je rođena u Beogradu u kome je završila osnovnu i srednju školu. Diplomirala je na Odjeljenju za istoriju Filozofskog fakulteta u Beogradu, gdje je 2006. odbranila magistarsku tezu Bogdan Radenković. Doktorsku disertaciju Američki progresivizam i Srbija odbranila je 2013. na istom fakultetu. Kao naučni saradnik u Istorijskom institutu Beograda angažovana je na projektu Evropa i Srbi (1804 – 1918): podsticaji i iskušenja evropske Moderne. Bavi se istorijom Balkana, Makedonskim pitanjem, istorijom Srba u Turskoj, i istorijom Srbije u međunarodnim odnosima. Interesovanje je usmjerila na političku i društvenu istoriju Sjedinjenih Država i odnose Sjedinjenih Država i Srbije krajem 19. i početkom 20. vijeka. Autor je jedne monografije i više naučnih rasprava. Izlagala je na naučnim skupovima u zemlji i inostranstvu. Član je Redakcionog odbora Istorijskog časopisa.
Mihailo G. Ristić rođen je u septembru 1864. u Beogradu. Majka Katarina, rođena Ćiprić bila je potomak trgovačke porodice Đorđa Ćipre, a otac Gavrilo je takođe bio trgovac. Nakon što je završio osnovnu školu i gimnaziju u rodnom gradu, Ristić se zaposlio 1884. godine, u toku studija na Pravnom fakultetu u Beogradu. Karijeru je započeo kao pisar u Ministarstvu inostranih djela, baš kao njegov kolega, prijatelj i budući šurak Slobodan Jovanović. Po okončanju studija 1886. godine, Ristić je proveo godinu dana u Parizu na Ecole Libre des Scinces Politiques. Nakon toga, nastavio je sa činovničkom službom u Ministarstvu inostranih djela. Upravo je pod svodovima Ministarstva stekao prijateljstva koja će njegovati tokom čitave karijere, sa Vladimirom Karićem, Svetislavom Simićem i Jovanom Jovanovićem Pižonom.
Mihailo Ristić se oženio Pravdom (1870–1964), sestrom Slobodana i kćerkom Vladimira Jovanovića. Sina Andriju su dobili 1899. godine. Bio je dječak nježnog zdravlja, pa je Ristić često bivao sam u mjestima službovanja, dok je supruga boravila sa sinom u banjama i lječilištima.
Ristićeva karijera u Ministarstvu neprestano je išla uzlaznom putanjom. Na mjesto pisara u Ministarstvu stupio je 31. januara 1887. godine. Bio je to izuzetno zahtjevan položaj, što je najbolje opisao Vladimir Karić riječima: „Sav posao radi jedan pisar koji i konceptira i prepisuje i mora na sto strana i nigdje ne može da stigne i pored sve njegove vrednoće i istinske odanosti poslu”. Međutim, to mjesto je pružilo Ristiću uvid u brojne izvještaje o stanju srpskog naroda u Osmanskom carstvu. Vladimir Karić, Ristićev blizak saradnik i prijatelj, referent u Ministarstvu prosvjete zadužen za poslove u Staroj Srbiji i Makedoniji 1888. godine, a od juna 1889. sekretar Ministarstva inostranih djela i rukovodilac novoosnovanog Političko-prosvjetnog odjeljenja, imao je zadatak da organizuje srpski nacionalni rad u Makedoniji i Staroj Srbiji. Pošto je postao konzul u Skoplju, u jesen 1889. godine, Karić je redovno obavještavao i savjetovao Ristića o poslovima propagande.
Dužnost sekretara u Ministarstvu inostranih djela (od 26. aprila 1891. do 15. avgusta 1893. godine), omogućila je Ristiću da proširi svoje znanje o mogućnostima napredovanja nacionalne akcije u Turskoj. Slijedeći primjere Vladimira Karića i Branislava Nušića, činovnika Ministarstva inostranih djela, Ristić se u cilju bližeg upoznavanja stanja na terenu odlučio da preduzme putovanje po Makedoniji.(NASTAVIĆE SE)